Sunčana jesenska subota je bila kao stvorena za izlet. Odluka je pala na Sisak. Svi su nas pitali: Šta ćeš u Sisku? Naša znatiželja za upoznati Sisak bila je jača od sumnjičavih pitanja…
Napisala: Ivana Igrec Golub
U Sisku nas je dočekala kasna prijepodnevna magla pa smo se autom provozale kroz Sisak. Naišle smo na baziliku sv. Kvirina. Kvirin je bio sisački biskup i mučenik iz 3. stoljeća koji je zaštitnik grada Siska. Bazilika je nova, moderna građevina građena oko 2000. godine.
Parkirale smo u samom centru Siska i krenule u Turističku zajednicu potražiti informacije iz prve ruke. Dočekao nas je vrlo ljubazan voditelj turističke zajednice i ispričao nam o povijesti i sadašnjosti Siska, o zanimljivostima kojih nema u brošurama i o atrakcijama koje su specifične za Sisak. Odmah nas je uvjerio da se u Sisku itekako ima što vidjeti i da je Sisak grad koji tek treba turistički otkriti.
Ured turističke zajednice se nalazi u zgradi koja se zove Mali Kaptol. To je jedna od najstarijih kuća u Sisku. U njoj se još nalazi i restoran i Siscia Jazz Club koji se može pohvaliti s cijelom listom poznatih jazz glazbenika koji su tu svirali. Zgrada Malog Kaptola se nalazi uz šetnicu uz rijeku Kupu.
Rijeku Kupu premošćuje Stari most. Nekada je na tom mjestu bio drveni most, a spajao je Civilni i Vojni Sisak u 19. stoljeću. Zidani most je izgrađen 1934., a postao je simbol grada. Stari most je sagrađen od tradicionalnih Sisačkih materijala: kamena i opeke. 2010. godine je Stari most zatvoren za promet autobusa i kamiona.
Uz Kupu je šetnica uz koju je i nekoliko kafića idealnih za ispijanje jutarnje kavice s pogledom, ali i nekoliko eksponata na otvorenom koji podsjećaju na industrijsku i tranzitnu povijest Siska. Mi smo popile kavicu uz rijeku pa krenule u obilazak eksponata i šetnju po šetnici.
Granik je prva parna dizalica za istovar tereta postavljena 1903. godine. Brod Biokovo je obnovljen u jedinom Hrvatskom riječnom brodogradilištu u Sisku i parkiran pored Malog Kaptola. Brod Biokovo je najpoznatiji brod sisačke riječne flote, a danas podsjeća na bogatu povijest riječne plovidbe u Sisku. Budući da mu je prijetila propast, Lučka uprava Sisak ga je kupila i prenamijenila u pristanište. Brod Biokovo je prvi brod koji je imao motore osposobljene za plovidbu rijekama i morima, a prvi puta je zaplovio 1960. i te godine došao i u Sisak. Plovio je redovito sve do kraja osamdesetih godina europskim rijekama.
Dalje smo se uputile do Sisačke katedrale sv. Križa. Crkva sv. Križa u Sisku se spominje još u 14. stoljeću, ali je rušena, građena i proširivana. Današnja katedrala je zadnji puta obnavljana 1997. nakon domovinskog rata u kojem je srušen krov. Crkva sv. Križa je postala katedrala 2009. godine. Pored Sisačke katedrale se nalazi ‘Siscia in situ’, arheološki park s rimskim iskopinama iz 2. i 3. stoljeća koji je uređen i atraktivan za šetanje, fotografiranje i istraživanje daleke, daleke povijesti.
U samom središtu grada se nalaze stare kuće poznatih Sisčana s kraja 19. stoljeća: rodna kuća prvog Sisačkog gradonačelnika, do danas najdugovječnijeg na toj funkciji; kuća Liberman koja je dobila ime po svojim prvim vlasnicima najstarijoj židovskoj obitelji u Sisku koji su bili trgovci; kuća Welenreiter koja je bila u vlasništvu bogatog trgovca, dobročinitelja i gradskog suca i mnoge druge.
Kroz Vojni Sisak na desnoj obali Kupe smo se samo provozale autom jer ovaj dio grada nije tako atraktivan, što je i logično, budući da je imao vojnu povijest. U vojnom dijelu Siska smo naišle na ledenu dvoranu Zibel, moderna klizališna dvorana atraktivnog izgleda koja se ugurala na padinu između obiteljskih kućica i teško ju je uočiti izdaleka.
Naša zadnja stanica je bio Stari grad, tvrđava iz 16. stoljeća pod kojom se odigrala bitka kod Siska 22. lipnja 1593. Unutar Starog grada je muzej i maketa Bitke kod Siska koja vjerno pokazuje što se odvijalo u toj slavnoj povijesnoj bitci.
Kratkom sunčanom jesenskom danu je dolazio kraj, a mi smo krenule kući sa zaključkom da još nismo vidjele sve i da se u Sisku itekako ima što za vidjeti i doživjeti.