TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA SISKA
Otvorenje izložbe: Maša Bajc / Priroda stvari

Otvorenje izložbe: Maša Bajc / Priroda stvari

Gradska galerija Striegl vas poziva na otvorenje izložbe suvremene hrvatske fotografkinje Maše Bajc pod nazivom ”Priroda stvari”.

Ponedjeljak, 21. rujna 2020. u 18:00 – 00:00

Gradska galerija Striegl, Rimska 10

Ova izložba rezultat je suradnje Galerije Spot/Ureda za fotografiju iz Zagreba, AK galerije/Atelieri Koprivnica iz Koprivnice i Gradske galerije Striegl iz Siska.
Maša Bajc će na otvorenju izložbe predstaviti svoj rad uz javni razgovor i vodstvo kroz izložbu.

Kao sastavni dio ove izložbe i suradnje na zadnji dan izložbe, 9. listopada 2020., predstavit ćemo novi broj časopisa FOTOTXT. Riječ je o periodičkoj publikaciji Ureda za fotografiju koja donosi tekstualne i vizualne materijale sa zadaćom istraživanja, interpretacije i kontekstualiziranja umjetničkih radova u mediju fotografije. Pritom je sam medij shvaćen kao “društvena praksa – aktivna i nimalo nedužna, jer mijenja našu percepciju i utječe na razumijevanje odnosa”, a sastavni dio broja koji ćemo promovirati u Sisku bit će i opsežan intervju Sandre Križić Roban, Lane Lovrenčić, Tanje Špoljar i Alme Trauber s Mašom Bajc.

Izložbu ćete moći pogledati u prostoru Gradske galerije Striegl u periodu 21/9-9/10/2020.

“Hodač koji hoda kroz njemu poznata polja koja se protežu oko mojeg rodnog grada ponekad se zatekne na zemlji drukčijoj od one opisane u vlasničkom listu… Svijet koji obično poznajemo ne ostavlja tragove, niti će imati obljetnicu.”
− Henry David Thoreau, Hodanje

“Livada počinje iza kuće, preko pruge, kroz šikaru koja izlazi na makadamski put. Dio puta zavija prema Loki gdje žive oni koji pješice preko livade dolaze u grad. Lokači. Zavoj je granica, a Loka mitsko neistraženo mjesto s druge strane pruge. Glavni put vodi prema groblju i otvorenim livadama, poljima, lovištu.
Na putu se povremeno mogu sresti ljudi, ljudi s psima, psi bez ljudi – oštrih zubi i usredotočenog pogleda, ljudi s kapuljačama – skrivenog pogleda, ljudi koji ne pripadaju, ljudi s dalekozorima – promatrači ptica, ljudi u perolakoj odjeći s pametnim satovima, ljudi u kostimima i nedjeljnim cipelama na škripavim biciklima. Nose svijeće svojim bližnjima, spremni da uskoro polože i sebe i bicikl na brdo s najboljim pogledom na grad.
Pitomi potok vijuga kroz krajolik. Na proljeće vragolasto nabuja, pa se brzo smiri. Pritajena prijetnja čini se nestvarnom, velika poplava je kuriozitet s arhivskih fotografija koje kruže društvenim mrežama. U pročišćenom potoku se ne kupa. Zamrla je industrija, nestao je miris svježe pečenih oblatni. Zameteni su tragovi djetinjstva, iskopanih zamki i zakopanih uspomena ostavljenih u nasljeđe budućim istraživačima. Od kraviča je ostala samo izmišljena riječ. Na livadi strvine nestaju preko noći. Ne štedi se ni smrt.
Pastir prati stado ovaca do nasipa. Pali travu. Dim je gust, izjeda unutrašnjost, grize oči. Pale se i druge stvari, one koje trebaju nestati, koje su nešto značile, uspomene, riječi, stvari na koje je došao red.” (iz popratnog teksta Maše Bajc)

Opis rada i procesa:

Odrednica ovog rada u nastajanju (2018. – -2020.) je prostor livade koja je sjecište prirodnog prostora s urbaniziranom periferijom grada. Autorica hodajući kontinuirano istražuje livadu u susjedstvu, te ju koristi kao metaforu kako bi zabilježila odnos zajednice (kojoj pripada) prema prostoru i pejzažu. Rad se sastoji od serije fotografija, teksta te popratnog vizualnog materijala i predmeta.
Prema antropologiji pejzaža, ljudi osim što žive u određenom prostoru/pejzažu, žive i kroz njega: taj je pejzaž neodvojiva komponenta u njihovim društvenim i kulturnim životima. Kao što ljudi oblikuju pejzaž fizički i simbolički, on recipročno utječe na oblikovanje njihovog identiteta i međusobnih veza (prema Paola Filippucci: Landscape, Cambridge Encyclopedia of Anthropology, 2018.).
Na prostoru livade izmjenjuju se kultivirane površine polja i nasipa s divljim raslinjem i divljim životinjama, kao i divljim odlagalištima smeća. Livada koja se prostire na 2-3 km2 funkcionira poput mikrokozmosa te se koristi za šetnje, rekreaciju, poljoprivredu, ispašu, lov, sakupljanje ljekovitog bilja i sl. Na njoj se susreću i mimoilaze različite generacije ljudi koje su je oblikovale jednako kao što je i ona oblikovala njih i njihova sjećanja. Granicu sa gradom čine pruga i makadam koji vodi do groblja. Nova gradska obilaznica uskoro će proći prostorom livade. U postepenom nestajanju i sužavanju prirodnog prostora na neki se način ogledaju tendencija razvoja grada i društvene promjene.
Autorica fotografijama bilježi predmete uočene tijekom šetnji: odbačene predmete prirodnog i umjetnog porijekla, ali i prirodne pojave i mijene. Istražuje tragove i nepoznanice i svijet koji ostavlja te tragove, stvari koje se bacaju i spaljuju, stvari koje su nekad nešto značile.
Iako su fotografirani na crnoj pozadini, izmiču strogoj objektivnoj analizi i klasifikaciji, pritajeni su, ne sasvim jasnih obilježja te ih nije lako identificirati. Evociraju prolaznost i nestajanje.
Uz fotografije predmeta, autorica fotografira i sam prostor te prikuplja nađene predmete. Bilježi susrete na livadi i ispričane priče koje postaju dio rada kroz tekst ili fotografiju.

Close Menu